Dalmatia tour // Part 2: Moj recept za doživjeti Trogir, s posebnim začinom koji se zove Čiovo

Teška srca sam se rastala od Splita, ali malo lakše nego onaj dan kad sam krenula kući, jer sam znala da ću se vratiti nakratko nakon lunjanja po Čivou, Trogiru i Zadru.

Kako sam u Splitu imala VIP Mega Giga Premium Couchsurfing “uslugu” koja je uključivala smještaj, hranu, turističkog vodiča, prevoz, pivo, inspirativne razgovore, brdo smijeha i vjerovatno dugoročno prijateljstvo, Denis me nije pustio da se cimam lokalnim busevima i presjedam nekoliko puta, pa smo prvi dio druženja u Splitu završili na Čiovu.

Tamo me je dočekala draga familija. Zapravo ne familija, jer mi samo imamo zajedničku familiju, ali volimo se kao da smo rođeni. Totalna promjena atmosfere – ogromna porodica, čak četiri generacije iste, mnogo tema za razgovor, jer se toliko toga izdešavalo otkad smo se zadnji put vidjeli i mnogo planova za narednih par mjeseci koji podrazumijevaju ponovo druženje i neizmjerno veselje. A osim mojih Andrića na Čiovu me dočekao pravi morski mir.

Znate ono kad legnete na plažu i uspijete totalno da se isključite iz stvarnosti i otplovite nekim ludim prostranstvima svojih misli. I vratite se onda kad vi hoćete, a ne kad morate. Jer nemate nikakvu obavezu ni prema kome i ni prema čemu, niti mislite o onome što je ostalo u uredu ili kako će vam na neki potez reagovati partner. Gledala sam u daljinu, preko mora, prema Splitu… razmišljala o kutcima koje mu još želim vidjeti, o tome kad ću se opet vratiti tamo, bila uzbuđena što idem u Zadar i što ću prvi put sutra vidjeti Trogir – grad o kome sam čula samo lijepe riječi i da je baš onakav kakav mi je trebao u tom trenutku.

I da… baš je takav! S istaknutim vibeom luksuza, ali u isto vrijeme totalno pitom i u relax mode-u. “Na prvu”, zidine Starog grada nisu mnogo drugačije od onih u Splitu, na Hvaru ili negdje drugo. Ali, atmosfera unutra je drugačija. Tačno koliko se razlikuje i civilizacija Starih Grka i Rimljana, ako ćemo ga porediti s Dioklecijanovom palačom. Starih Grka koji su osnovali Trogir u 3. st. prije Krista nema, ali ostavili su zdanje koje izaziva neku vrstu strahopoštovanja. Ne znam evo, ja sam se osjećala pravo važnom što mogu lunjati po gradu po kome su hodali ljudi i prije 23 vijeka. 🙂

Sigurna sam da i strani turisti (i ja sam turistkinja, ali se u Hrvatskoj ili Srbiji ne mogu osjećati kao strankinja) osjećaju isto to poštovanje, budući da velike novce ostavljaju u trogirskoj marini koja je stanica za ogroman broj luksuznih jahti i brodova. Neki ovaj grad zovu hrvatskim Monakom ili Saint-Tropezom. Osim pogleda na sve te luksuzne brodove usidrene ispred vas, odgovor na pitanje zašto takav epitet za Trogir, bude vam jasno kad sjednete na rivu i popijete pivo od 25 kuna. 😀

A kako ja ne žalim platiti svoj ćejf, ne žalim ni kunu. Ni za to pivo, niti za Ice mojito koji sam sasvim slučajno pronašla u nekoj od uličica starog grada. Taj ćejf košta 40 kuna. Iako bi teško kod kuće platila piće malo više od 10KM, Ice mojito u Trogiru je pri vrhu must see/try liste.

Ono što mene oduševljava jesu gradovi koji nisu preveliki, a nude mnogo. Time me je osvojio Salzburg, Trebinje, Zadar, a sada i Trogir. Stanica je na dohvat ruke, ogromna ponuda hrane i pića u starom gradu, 10tak minuta hoda od solidne plaže, predivan pogled na sve strane…

Šta drugo treba nekome ko je hedoista po vokaciji i ko samo želi priuštiti užitak svim svojim čulima? – Ništa!

Plaže u gradskoj jezgri Trogira, skoro i da ne postoje, tak da ne očekujte užitak kao onaj u Splitu, o kojem sam vam pričala u prethodnom postu. Sreća moja da sam se vraćala na Čiovo i mogla još malo uživati u čistom moru i plaži bez gužve.

Sigurna sam da vam je jasno da su beskrajno lunjanje Starim gradom, pivo na rivi, Ice mojito i uživanje u pogledu na sav taj luksuz koji cirkuliše Trogirom moje preporuke za doživjeti ovaj grad.

A ona gratis preporuka, koja je i sasvim subjektivna, trenuci koji će mi ostati na posebnom mjestu u memoriji…. Kada dođete do kraja rive i kule, vidjet ćete male stepenice koje silaze u more. Sjednite tu, izvadite hladno pivo koje ste prethodno kupili, pustite noge u vodu (lokalci bi rekli: “To nije voda, to je more”), uživajte u pogledu ispred i lijevo od vas, stavite slušalice u uši…. Logika kaže da pustite Olivera, Grašu, klape… ali ja sam te trenutke podijelila s Amirom Medunjanin i nizom sevdalinki otpjevanih njenim savršenim glasom.