Dio raja smjestio se u našoj zemlji – u Krajini!

Otkrivati svijet je divno. Do kraja života želim zaviriti u svaki ćošak ove planete. A ovih dana sam otkrila da neki od najljepših kutaka na dunjaluku su upravo u mojoj Bosni i Hercegovini. Znam da će hejteri sada reći: “Ma daaaj!”, ali koga briga za hejtere.

Predivna tura po mojoj zemlji je iza mene, a najsvježije utiske nosim iz Krajine, pa vas prvo vodim tamo.

Ko god je Unu vidio na slikama, jasno mu je koliko oduševljenja sam ponijela s njenih obala. A ko je upijao milinu u njenoj blizini sigurno je jednako kao i ja otrovan ljubavlju prema vazduhu koji lebdi iznad nje.

Bio je ovo moj prvi put u Krajini. U Bihaću i u Gati. Među najljubaznijim ljudima na svijetu. Volimo mi Bosanci (i Hercegovci) da se trsimo svojom gostoljubivošću, a ovi ljudi gore su izmislili gostoprimstvo.

Stigla sam u Bihać prvi put ikad u životu, a oni su učinili da se osjećam kao kod kuće. Čini mi se da mi je krvi zatrebalo da bih je dobila  u roku od 6 sekundi. Osmijesi, opuštenost, dragost tih ljudi su ono što plijeni. Moje Bišćane sam i razumjela donekle – neke znam od ranije, neki drugi znaju te koje znam, pa znaju ponešto i o meni. Ali seljani u Gati, selu nadomak Bihaća nisu imali pojma ni da postojim, a učinili su da se osjećam kao da u svom dvorištu pijem kafu dok sam je ispijala u njihovom lokalnom kafiću.

A moj domaćin, kolega, prijatelj,… ma brat! Moj M. i njegova divna porodica nisu pustili da se ni 5 min osjećam kao gost u njihovoj kući. Šta je to u Krajišnicima? U Krajiškom vazduhu? Šta god je alal mu vjera!

Treba li da ponavljam rečenicu koju sam napisala na svom Facebook page-u – da se dijelovi raja nalaze baš u našoj zemlji? Ima i zato sam ponovila. Koliko je lijepa Krajina ima potrebe da se ponovi bezbroj puta, sve dok svaki Bosanac i Hercegovac ne upozna taj kraj naše zemlje i dok krajiškom zemljom ne prođe toliko stranaca da se o njoj priča u svim dijelovima svijeta.

Koliko tamošnji ljudi vole svoj kraj dokaz su i božanstveni Japodski otoci. Prirodni kompleks koji liči na Alisinu  Zemlju čudesa. Sve sa restoranom gdje možete jako dobro jesti i okrijepiti se hladnim Premingerom, nakon šetnje i obilaska kućice na drvetu, kampa, zone za rekreaciju, malih oaza koje vas tjeraju na totalni zen i da zaboravite na vrijeme. I sve to vam je na raspolaganju za 0 KM. Samo ako planirate kampovati treba da izdvojite neki keš (a vjerujte da svaki fening vrijedi boravka ovdje).

“Pet unskih otoka isprepletenih slapovima i rijekom Unom su bajkovit prizor prirodne ljepote. Upravo zbog tih činjenica s ponosom ovaj komplek nosi krilaticu „Najljepši Kamp na 5 Unskih Otoka“, stoji u opisu Japodskih otoka na page-u Nacionalnog parka “Una”.  Divota kojoj je svoj doprinos dao jedan Krajišnik, uloživši novce na uređenje, a koji naplaćuje boravak tamo količinom uživanja svakog posjetitelja.

Ako imate nekoga ko će vas provesti po gradu, ovi savjeti vam ne trebaju. Ali ako ste odlučili nakon ovog teksta zaputiti se u Bihać bar na vikend, nikako nemojte propustiti ispijati pivo (mnogo piva, jer posebno godi uz zvuke Une) u bašti Gradske pivnice, u Intimi ili Gig baru. Za dobar šiz uz odličnu višnjevaču otiđite u Fly bar. Ni slučajno nemojte propustiti napraviti sjajne fotke u starom dijelu grada ili na Gelenderima. A za specijalni “instagramični efekat” pronađite plavu zgradu KIB Banke ili šarena bicikla po centru.

Lokalci su svakako najbolji izvor smjernica šta treba da vidite i kako da dođete do tamo. Moji su mene vodili u Veliku pećinu, na Koranu, kroz krajolike koji ostavljaju bez daha, već spomenute božanstvene Japodske otoke, pokazali mi “krajišku piramidu”, rutu kojom lokalni krimosi švercaju migrante preko granice, banju u Gati, nestvarne Brvice… I poklonili su mi mnogo ljubavi i divna poznanstva.

Ako idete u Bihać tokom ljeta, svakako provjerite datume mnogobrojnih kulturnih događaja, pa se ogrebite i za sjajan provod uz neki dobar bend ili pogledajte iznenađujuće dobru izložbu.

Kako god da idete, kojim god povodom – važno je samo da odete, jer tek kad odete znat ćete šta ste propuštali do tog momenta. Ja jedva čekam septembar i dijeljenje novih doza ljubavi s Krajišnicima i s Krajinom.