Mišljenja sam da sve što je “navikano” i o čemu svi govore, nije uvijek i najbolje od onoga što se nudi. Tako i kad su putovanja u pitanju. Barcelona je grad koji je dokazao da je u isto vrijeme najpopularnija destinacija i najbolje što Španija nudi.
Budući da sam putovala s muškarcem, Camp Nou je bila neizbježna lokacija za obići, pa smo odlučili da bude i prva. Mirne duše kažem da sam žena koja obožava sport, ali koja fudbal smisliti ne može! E kad je mene takvu fascinirao ovaj hram fudbala, mogu tek zamisliti kako se ovdje osjećaju Barcini fanovi i navijači.
Sve što možete vidjeti i dotaknuti na ovom mjestu, izaziva ogromno poštovanje. Znala sam da je ovo jedan od najtrofejnijih klubova na svijetu u svim sportovima, ali vidjeti sve ove trofeje, imena i zadivljene ljude u muzeju – ostavlja bez teksta!
Ovdje se desilo kao i u Parizu, pred Eiffelovim tornjem – nismo ni skontali kad je prošlo 6 sati. Onda sam ja, k’o svako obično žensko, počela da zvocam što sam toliko vremena potrošila na fudbal, a mogla sam lunjati po gradu, vidjeti sve i svašta, napraviti bezbroj fotki, dobro pojesti i popiti…. U zvocanju mi je prošlo 40tak min kad se pred nama ukazala Sagrada Familia.
Kažem “ukazala” jer je to zaista prava riječ za ovo pravo pravcato čudo ljudskog uma. Po ko zna koji put u tih 20tak dana putovanja – samo sam stala i gledala! Bez riječi! Ništa ti nije jasno… ni kako je taj genijalac Gaudi uspio izvesti sve te manevre s građevinskim materijalima i navesti ih da stoje ovako, ni kako mu je sve to što ti je pred očima palo na pamet, kako ih je namaštao, niti zašto nikad nije završena. Čik zamisli kakva bi bila tad, kad je i s ovim silnim kranovima, skelama i mrežama ovako veličanstvena. Bilo je to dovoljno oduševljenja za prvi dan u Barceloni.
Drugi je započeo relativno kasno, jer smo se malo uspavali. Na ovakvim putovanjima odmor je bitan koliko i udobne patike ili kreditna kartica.
A kad se odmorite onda avantura može da se nastavi. I to u Badaloni i na najljepšoj plaži na kojoj sam ikada bila. Vjetar u kosi, lagana haljina, odlično društvo, more, pijesak i talasi koji lupaju o kamenje… Ako mene pitate, idealno. Ono što je Camp Nou za V., za mene je more i, evo, plaža kao što je ova.
Jedva sam se odvojila od ovog savršenog mjesta i požurila na metro koji me odveo u srce Barcelone, gdje sam se (ponovo!) divila arhitekturi i predivnoj, jedinstvenoj Gotičkoj četvrti.
Budući da nas je put polako počeo voditi prema BiH i da se #pue17 priča polako privodila kraju, željeli smo se rastati od Barcelone na spektalularan način. Nije to bilo uz dobru hranu i piće, u nekom baru. Samo uz sangriju i uz odličan pogled – sa Els Bunkersa, brda u geografskom centru Barce s kojeg se pruža pogled na kompletan grad, svih 360 stepeni. Uz brdo smo se penjali “pod ručnom” i cijelo vrijeme sam ponavljala: “Bolje da taj pogled vrijedi ovog penjanja”.
Jedanaest sati, ogroman mjesec na nebu koji se preslikava u moru, povjetarac, hrpa ljudi koja govori različitim jezicima i ona ispred, k’o na dlanu – njeno Visočanstvo Barcelona! Sagrada Familia dominira. Opijeni smo svi svjetlima ovog velikog grada. K’o u popularnoj narodnoj pjesmi :). Pogled ne može obuhvatiti svu tu divotu, a mislili smo da smo mnogo vidjeli hodajući tlom za dva dana. Čak mi nije palo na pamet ni da izvadim telefon i zabilježim prizor. Tek nakon pola sata jesam.
Jedva smo se odvažili otići odavde i to samo zato što smo znali da nam predstoji više od sat vremena vožnje busem do hostela, a u 5 ujutru predugačka vožnja vozom do naredne destinacije.
agdjejedaca.wordpress.com 